INKLUZIJA UČENIKA ROMA MODUL 1
Romi su najveća manjinska grupa u Europi. Da bi se izgradila nova slika i priče o Romima potrebno je poraditi na razumijevanju povijesnih i strukturalnih činjenica.
Rano djetinjstvo je kritično razdoblje za učenje o razlikama i za formiranje stavova koji jačaju uvažavanje različitosti. Tijekom tog razdoblja djecu treba poticati na izgrađivanje snažne, pozitivne slike o sebi, a u isto ih vrijeme učiti kako uvažavati ljude koji su drukčiji od njih i kako živjeti s njima.
Djecu znatiželja potiče da postavljaju pitanja i daju primjedbe na razlike koje opažaju. Iz načina na koji odrasli reagiraju na te primjedbe i pitanja , djeca uče kako neke razlike nisu prihvatljive i da ljudi zbog njih mogu biti odbačeni/isključeni ili diskriminirani.
Uvažavanje razlika uključuje empatiju, sposobnost da se povežemo s realnošću, osjećajima i potrebama drugih ljudi. Radi se o pripadanju i međusobnom prihvaćanju, kao i uvažavanju prava drugih.
Zato je potrebno da se u školama promiče prava svakog djeteta i obitelji da budu uključeni, poštovani i cijenjeni, da rade na ostvarenju zajedničkih ciljeva i da dosegnu svoje pune potencijale.
U školi se djeca uče kroz svakodnevna iskustva poštovati i cijeniti različitosti, te vježbati vještine sudjelovanja.
Svako se dijete uvažava kao aktivni sudionik odgojno-obrazovnog procesa, kao pojedinca i kao ravnopravnog člana zajednice i društva u cjelini.
Kod djece je potrebno poticati razumijevanje i uvažavanje različitih stavova i mišljenja, te im se pomaže u razvoju vještina potrebnih za primjereno izražavanje vlastitih gledišta. Također ih se potiče da se prema drugima ophode nepristrano , ravnopravno i dostojanstveno, obzirno i s uvažavanjem, te da takvo ponašanje očekuju od drugih. Učenici na taj način uče o međuovisnosti i uzajamnosti, uče kako biti autonomni i neovisni, uče raditi u timu, razvijaju građanske kompetencije.
Ukoliko sebe i druge doživljavamo samo kroz jedan aspekt identiteta, ukidamo i sebi i drugima mogućnost da budemo drugačiji, da se definiramo na mnogo različitih načina, a ne samo kao dio jedne grupe.
Materijali poput fotografija, crteža tjelesnih obrisa, knjiga o obiteljima i knjiga- rječnika svake zajednice trebali bi biti dostupni i u uporabi.
Postoje različite strategije koje uključuju učitelje, roditelje, članove zajednice i djecu , a koje ih motiviraju da napišu ili ispričaju priče o svojim životima i svojim snovima o budućnost.
Rano djetinjstvo je kritično razdoblje za učenje o razlikama i za formiranje stavova koji jačaju uvažavanje različitosti. Tijekom tog razdoblja djecu treba poticati na izgrađivanje snažne, pozitivne slike o sebi, a u isto ih vrijeme učiti kako uvažavati ljude koji su drukčiji od njih i kako živjeti s njima.
Djecu znatiželja potiče da postavljaju pitanja i daju primjedbe na razlike koje opažaju. Iz načina na koji odrasli reagiraju na te primjedbe i pitanja , djeca uče kako neke razlike nisu prihvatljive i da ljudi zbog njih mogu biti odbačeni/isključeni ili diskriminirani.
Uvažavanje razlika uključuje empatiju, sposobnost da se povežemo s realnošću, osjećajima i potrebama drugih ljudi. Radi se o pripadanju i međusobnom prihvaćanju, kao i uvažavanju prava drugih.
Zato je potrebno da se u školama promiče prava svakog djeteta i obitelji da budu uključeni, poštovani i cijenjeni, da rade na ostvarenju zajedničkih ciljeva i da dosegnu svoje pune potencijale.
U školi se djeca uče kroz svakodnevna iskustva poštovati i cijeniti različitosti, te vježbati vještine sudjelovanja.
Svako se dijete uvažava kao aktivni sudionik odgojno-obrazovnog procesa, kao pojedinca i kao ravnopravnog člana zajednice i društva u cjelini.
Kod djece je potrebno poticati razumijevanje i uvažavanje različitih stavova i mišljenja, te im se pomaže u razvoju vještina potrebnih za primjereno izražavanje vlastitih gledišta. Također ih se potiče da se prema drugima ophode nepristrano , ravnopravno i dostojanstveno, obzirno i s uvažavanjem, te da takvo ponašanje očekuju od drugih. Učenici na taj način uče o međuovisnosti i uzajamnosti, uče kako biti autonomni i neovisni, uče raditi u timu, razvijaju građanske kompetencije.
Ukoliko sebe i druge doživljavamo samo kroz jedan aspekt identiteta, ukidamo i sebi i drugima mogućnost da budemo drugačiji, da se definiramo na mnogo različitih načina, a ne samo kao dio jedne grupe.
Materijali poput fotografija, crteža tjelesnih obrisa, knjiga o obiteljima i knjiga- rječnika svake zajednice trebali bi biti dostupni i u uporabi.
Postoje različite strategije koje uključuju učitelje, roditelje, članove zajednice i djecu , a koje ih motiviraju da napišu ili ispričaju priče o svojim životima i svojim snovima o budućnost.
